ASIJA

Ili laŽem ili filozofiram?!

21.11.2016.

Pijana poezija

Vidjeh nebesa đavolja I sjenku što nad suncem bdi Vidjeh prostranstvo pustoši i svjetlost što blijedi Vidjeh dva lika u tmini Oba im lica sijaju Ne vidjeh zala ni dobra Samo ognjeve što vijaju I nešto leti, po polju pliva Dolazi tutnji grobnom tišinom Dolazi beskraj da ruši vječnost Vulkane gasi talas silinom Sutra je praznik, sutra je juče Sve što je prošlo oko mi vraća Ni san ni mora ni predskazanje Novi da gradi nit stari vraća Molitvu kome kad se dva lica u njedru tame ognjima bore Molitva kome kad mrak je pao i sve su danas jučešnje zore. Još jedan treptaj, posljednja vječnost, Još jedan svemir koji se gasi Još jedna suza od njih milion Tu nema smrti, u paklu sam si.

02.01.2013.

"srecna nova godina"

Sreca? Kod nas tesko da je taj pojam poznat, posebno ne nama, okoratnoj djeci. Nesto kao afrikanci koji nemaju ime za snijeg mi ne poznajemo ili smo zaboravili ovu ljupku rijec koja je ostala na sahranjenim stranicama istorije zajedno sa ostalim vrijednostima koje je zamijenio sjaj otpada bolesnih megalomana koji su nam kupili duse i na neodredjeno nam dali igara, a hljeb, ma ko te pita, nek su tu velika braca, dopicnjaci i ono ispod, nek su tu skandalcici "velikih" mislilaca 21 vijeka! Nova godina, vau, ceka nas novi izazov, nova koka kola, mc donald, nova humanost crnog predsjednika i bog, pardon, otkud on, sta ce taj starac slobodnim umovima novog milenijuma! Sta ce nama rijec proslosti kad imamo sve, ma iglice i igrice, pa i mi smo bogovi. Kastrirani smo mi bogovi, operisani od maste, od osjecaja i vjere, vjere u sebe i svoje postojanje! Veliki igraci u svojim analizama shvatili su ono sto i Pape u proslosti, ma ne, ne oprostaj grijeha, ti su barem priznavali grijeh dok ga ovi nasi carobnjaci legalizuju i javno promovisu. Svojim vjestim fintama posijali su strah, strah od zivota, svi silni savjeti, objasnjenja, podjele i analiza muskaraca i zena je prastari trik, hvatanje ljudi na hormon, na sex cime su nas (da prostite) jebali u mozak i dali nam brigu vise dok oni ne pripreme teren za konacnu apokalipsu bluda i primitivnosti! Medvjed igra na žaru, majmun plese za bananu a mi, mi to radimo dzaba, za milost svojih vladara stvarajuci copor Frojdovaca koji razmisljaju libidom, a mozak, pa on je na cekanju, cekanju koka kole,plejboja i mc donalda novih bogova naseg doba! Dragi moji robovi srecna nam nova godina!!!

30.11.2012.

Neki novi klinci!

Dosao sam kuci sa faxa, na kratko da obidjem ove moje klosare i opet sam obeshrabren,
 u ovom mom' gradicu vrijeme je stalo,
iste ulice,
poneki novi auto',
zatvorena neka moja srednjoskolska birtijica,
a ostalo...
Ostalo sve stoji u mjestu
 osim ove prastare sat kule koja mi ponovo odbrojava dane i podsjeca me na one prohujale vihore, prve gluposti i ljubavi.

Ona,
 moj nijemi svijedok,
 moj saborac u ratu sa srcem 
sada je moj realni neprijatelj koji mi necujno okrece kazaljke i udaljava me od djetinjstva i svega sto je vrijedilo do sad'!
I sta sada,
telefon u ruke, poziv nekim starim dobrim jaranima,
podnevni izlazak i ocajavanje uz solju caja, valjda nas je i alkohol prosao,
cudo jbt.
  mislio sam da cu zavrsit k'o Vasa Ladacki
 a gle' me sada, jos ispadoh fino djete!
Kisa, glupa kisa, glupa prica i opet isti djeciji planovi za buducnost, navika jbg.
 uslo u krv od pokusaja da kupimo avion od uzine,nekad, prohujalo i to, odnio vjetar, al nek smo mi tu, za snove je lako, sanjari smo, il' vise nismo.
Gledam ovu djecu na ulici, trce po kisi, ne oni ne gledaju na nebo,
oni gledaju jedni druge, osmjehuju se, sanjaju neke lude snove i ne, ne misle na probleme,
 to je njihova snaga i njihova prednost nad nama realistima, nama koji smo prestali gledat zvijezde i 'izmislili' komapas!
 Al' sta reci, neka im potraje ta radost barem onoliko koliko sam ja bio u toj divnoj fazi romantizma, i neka pjevaju, placu
 i trce na kisi
dok ne stignu mene i moje ne-zrelo doba!
 I dalje kruze vjecne kazaljke moje sat kule
 i ja znam da je "moje vrijeme" proslo,
 odnio djavo,
 odo' pit
nek se zdravo!!!

24.11.2012.

Nerealnost u realnim ocima nerealnoga

Nzm, danas nzm sta da vam pisem, to mi se cesto desava, nije to stvar neznanja, stvar koncetracije, to je jednostavno jedan od onih dana kada progonim cio svijet svojim mislima, kada citav univerzum napada moj mali svemir, moju tvrdjavu u kojoj se krijem od nerealne stvarnosti i realnih vrijednosti kojih se ustrucavam i koje nam uzimaju "nas u nama". Ne zelim ovaj i ovakav svijet, bjezim od njega, bjezim od sebe samoga, od svoje stvarnosti jer ja sam jos jedan od onih ljigavih svih koji cekaju srecu radujuci se tudjoj nesreci sto smo mi u ovoj zemlji i na ovome brdovitom balkanu naucili, ili jos nismo, mozda nam fali jos par miliona grobova da shvatimo da nas nisu posvadjali ovi ili oni, da nisu krivi ostali nego nasa malodusnost, mozda su nam dali puske al tih milion metaka smo mi ispucala i sa njima ostavili milion otisaka u ovoj nasoj zemlji koja nas je prigrlila sa svim nasim manama, da to i jeste njen problem, ili problem toga boga koji je mastovito stvarao raj da bi u njega bespotrebno poslao kremanjonce da ga rasture. Ti oziljci su ono sto nas muci, sto od nas stvara sve ono sto smo, ja kazem budale koje same sebe vuku za nos, a zasto? Tesko, tesko je priznati gresku, tesko je reci "krivi smo mi" tesko je zakopati "ratne sjekire" i iskopati sahranjenu " lulu mira", al' bjese jedan narod il vise njih slicnih nama koji su volili tu lulu al sjekiru su koristili pa sada su eksponat amer-demokratije. Sta ceka nas, u najboljem slucaju izumiranje, zasto je vrijedan ijedan narod koji svoja pokoljenja truje bezboznom mrznjom i pozivajuci se na svoga boga unistavaju ono sto je on stvorio u svojoj mudrosti. Uvijek krivi ovi oni, pa da, krivica je dijelom i njihova, oni su ti koji su opovrgli beskraj, oni su ti koji su definisali strukturu boga a ni svoju ne razumiju, oni su ti koji su legalizovali smrt i organizovali kaznu za grijeh, najveci grijeh. Mislite da postoji opravdanje za smrt, smrt crva a ne jednoga blazenoga djeteta, jedinog bica u svemiru koje, tvrdim, ima u sebi boga, kojega boga, nzm. to cu kasnije da otkrivam al sigurno ne nijednoga od ovih kojima se mi molimo na ovaj nacin, prinoseci tudju dusu i tudja tjela na zrtvenik da bi spasili svoja. 'Smak svijeta",gluposti slicnog tipa, zaglupljivanje glupih, bjezanje iz kosmara vlastitog ocaja, taj smak je poceo od nasega nastanka, od prve kapljice vode koju smo popili, od prvoga daha, i prve suze. Nas svijet nece unistiti nesreca, tragedija,ne unisticemo ga mi svojom gluposti i svojim odnosom prema njemu. Zasto da glumimo boga kad ga vec imamo, zasto da stvaramo fikciju kad imamo realnost i zasto da se borimo kad nam je sve dato? Pohlepa, to je odgovor, pohlepa, to je suza u ocima pravednika i bol u dusi umirucih na spoznaji svog nistavila, nas kraj nece biti brz ni bezbolan, nacicemo mi nacina da napatimo bliznje svoje prije strasnog suda i da unistimo jos malo raja al' sta dalje, sta ce bit kasnije, nije decembar kraj svijeta, ne al mozda ako se ne opametimo kraj stigne prije nego se nadamo i mozda pozelimo pakao, jer garantujem djavo je gospodin u poredjenju sa ljudskom okrutnosti!


ASIJA

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1784

Powered by Blogger.ba