Pijana poezija
Vidjeh nebesa đavolja I sjenku što nad suncem bdi Vidjeh prostranstvo pustoši i svjetlost što blijedi Vidjeh dva lika u tmini Oba im lica sijaju Ne vidjeh zala ni dobra Samo ognjeve što vijaju I nešto leti, po polju pliva Dolazi tutnji grobnom tišinom Dolazi beskraj da ruši vječnost Vulkane gasi talas silinom Sutra je…