Nerealnost u realnim ocima nerealnoga

Nzm, danas nzm sta da vam pisem, to mi se cesto desava, nije to stvar neznanja, stvar koncetracije, to je jednostavno jedan od onih dana kada progonim cio svijet svojim mislima, kada citav univerzum napada moj mali svemir, moju tvrdjavu u kojoj se krijem od nerealne stvarnosti i realnih vrijednosti kojih se ustrucavam i koje nam uzimaju "nas u nama". Ne zelim ovaj i ovakav svijet, bjezim od njega, bjezim od sebe samoga, od svoje stvarnosti jer ja sam jos jedan od onih ljigavih svih koji cekaju srecu radujuci se tudjoj nesreci sto smo mi u ovoj zemlji i na ovome brdovitom balkanu naucili, ili jos nismo, mozda nam fali jos par miliona grobova da shvatimo da nas nisu posvadjali ovi ili oni, da nisu krivi ostali nego nasa malodusnost, mozda su nam dali puske al tih milion metaka smo mi ispucala i sa njima ostavili milion otisaka u ovoj nasoj zemlji koja nas je prigrlila sa svim nasim manama, da to i jeste njen problem, ili problem toga boga koji je mastovito stvarao raj da bi u njega bespotrebno poslao kremanjonce da ga rasture. Ti oziljci su ono sto nas muci, sto od nas stvara sve ono sto smo, ja kazem budale koje same sebe vuku za nos, a zasto? Tesko, tesko je priznati gresku, tesko je reci "krivi smo mi" tesko je zakopati "ratne sjekire" i iskopati sahranjenu " lulu mira", al’ bjese jedan narod il vise njih slicnih nama koji su volili tu lulu al sjekiru su koristili pa sada su eksponat amer-demokratije. Sta ceka nas, u najboljem slucaju izumiranje, zasto je vrijedan ijedan narod koji svoja pokoljenja truje bezboznom mrznjom i pozivajuci se na svoga boga unistavaju ono sto je on stvorio u svojoj mudrosti. Uvijek krivi ovi oni, pa da, krivica je dijelom i njihova, oni su ti koji su opovrgli beskraj, oni su ti koji su definisali strukturu boga a ni svoju ne razumiju, oni su ti koji su legalizovali smrt i organizovali kaznu za grijeh, najveci grijeh. Mislite da postoji opravdanje za smrt, smrt crva a ne jednoga blazenoga djeteta, jedinog bica u svemiru koje, tvrdim, ima u sebi boga, kojega boga, nzm. to cu kasnije da otkrivam al sigurno ne nijednoga od ovih kojima se mi molimo na ovaj nacin, prinoseci tudju dusu i tudja tjela na zrtvenik da bi spasili svoja. ‘Smak svijeta",gluposti slicnog tipa, zaglupljivanje glupih, bjezanje iz kosmara vlastitog ocaja, taj smak je poceo od nasega nastanka, od prve kapljice vode koju smo popili, od prvoga daha, i prve suze. Nas svijet nece unistiti nesreca, tragedija,ne unisticemo ga mi svojom gluposti i svojim odnosom prema njemu. Zasto da glumimo boga kad ga vec imamo, zasto da stvaramo fikciju kad imamo realnost i zasto da se borimo kad nam je sve dato? Pohlepa, to je odgovor, pohlepa, to je suza u ocima pravednika i bol u dusi umirucih na spoznaji svog nistavila, nas kraj nece biti brz ni bezbolan, nacicemo mi nacina da napatimo bliznje svoje prije strasnog suda i da unistimo jos malo raja al’ sta dalje, sta ce bit kasnije, nije decembar kraj svijeta, ne al mozda ako se ne opametimo kraj stigne prije nego se nadamo i mozda pozelimo pakao, jer garantujem djavo je gospodin u poredjenju sa ljudskom okrutnosti!

ljubisa147
Najteže je biti general posle bitke koju si izgubio!!!

Komentariši