Pijana poezija

Vidjeh nebesa đavolja

I sjenku što nad suncem bdi

Vidjeh prostranstvo pustoši

i svjetlost što blijedi

Vidjeh dva lika u tmini

Oba im lica sijaju

Ne vidjeh zala ni dobra

Samo ognjeve što vijaju

I nešto leti, po polju pliva

Dolazi tutnji grobnom tišinom

Dolazi beskraj da ruši vječnost

Vulkane gasi talas silinom

Sutra je praznik, sutra je juče

Sve što je prošlo oko mi vraća

Ni san ni mora ni predskazanje

Novi da gradi nit stari vraća

Molitvu kome kad se dva lica

u njedru tame ognjima bore

Molitva kome kad mrak je pao

i sve su danas jučešnje zore.

Još jedan treptaj, posljednja vječnost,

Još jedan svemir koji se gasi

Još jedna suza od njih milion

Tu nema smrti, u paklu sam si.

ljubisa147
Najteže je biti general posle bitke koju si izgubio!!!

Komentariši